...aLL ThAt YoU cAn'T LeAvE bEhiNd...

The Scientist

Come up to meet you, tell you I'm sorry
You don't know how lovely you are

I had to find you
Tell you I need you
Tell you I set you apart

Tell me your secrets
And ask me your questions
oh, let's go back to the start

Running in circles
Calling tails
Heads on a science apart

Nobody said it was easy
It's such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be this hard

oh, take me back to the start

I was just guessing
At numbers and figures
Pulling the puzzles apart

Questions of science
Science and progress
Do not speak as loud as my heart

Tell me you love me
Come back and haunt me
Oh, and I rush to the start

Running in circles
Chasing our tails
Coming back as we are

Nobody said it was easy
it's such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be so hard

I'm going back to the start...

-Coldplay-



Kad ima toliko toga novoga covjeku se uopce neda nista pisati..
nezna odakle bi poceo.

Dobro, meni se onda neda pisati.. da se neki nebi uvrijedili..
Da.

Evo ti Nana, pisem novi post jerbo si me napala da bi mogla.. Uf.
A i ti Veki spadas pod to.. Uf.

Buduci da sam u zadnje vrijeme totalno ne nadarena za pisanje suvislih recenica,
slijede kratke obavijesti iz mog prezanimljivog zivota: (ha ha)

1.-iam upalu mjehura
2.-iam iPod (bas sam faca)
3.-napokon nadoh remen koji sam trazila duugo. napomenimo da sam ga bila izgubila u vlastitoj sobi u vlastitom ormaru
4.-moram se ic šišnut
5.-moram napokon ispravit hrvacki
6.-otvaram prozor za savrsen dan
7.-nakuracmiide blog ha er
8.-ako bi Bog birao zenu birao mi mene

Nema vise, tolko mi se neda pisati da mi je zlo od toga..

vvt. ae bok.

uz tihu kletvu jurim kroz grad..

Ovaj post pisem samo zato sto mi je nekolicina ljudi
rekla da bi bilo vrijeme da ga napisem STOP.

Lagala bi da kazem da mi se pise STOP.

Al' neka STOP.

Znam da moje mudre misli i izjave cita siroka populacija tinejĐera kojoj moram udovoljit STOP.

Da.

Prestat cu s ovim "STOP".
bILO bi u redu.

Da.

Priznajem, bila sam uzasno bezobzirna ne napisavsi post toliko dugo vremena.

Nisam mislila na vas, svoje vjerne fanove koji svaki dan hrle na moju stranicu gdje iznosim, kako vec rekoh, svoje izricito mudre misli iz kojih se, naravno, moze mnogo saznati.
Stovise, nauciti.

Da.

Ovim putem se ispricavam svima koji su nedajboze pretrpili patnje izazvane mojom ljenoscu za pisanjem.

Oprostite.



I tak..

Kod mene sve okej.. necu u detalje da nebu bilo da bu bilo.

Neznam ke bi rekla.. Skuzajte. Idem.



p.s.- prvi dio posta je bio sprdnja.

Even Better Than The Real Thing!

Nevjerojatno sam sretna.

Pazi ovo.

Danas poslije skole sam sa tri frenda isla na pool. Na putu do tamo zaustavimo se kod kioska da kupim par gluposti, kad odjednom pocnem vristat od euforije (neznam kako bi drugacije nazvala taj osjecaj)

Naime, vidjela sam izvjesen novi dvd od U2!! Zove se nesto tipa Making Joshua Tree il kako vec..
Od silne srece nisam taj podatak uspjela upamtit.

Saljem poruku starom da mu velim da kupi kad se bude vracao s posla.
On zove i kaze: "Mala, pa to imas."
-ja: "Nemam taj!! Daj kupi! Ha?"
-on: " Dobro, dat cu ti lovu kad dodem mado pa se spusti do kioska"
-ja: " To care!"



Da, tako je to.. Ja sam siroce pa neam kod sebe 30 kunica da si odmah kupim. Jebes.

Citala sam do sad iz novina one feljtone o njima. Jutros mi ih je stari pokazao jer sam je siroce pa ne citam novine.
Kaj bi ja bez njega! :)

I tako ljudi.. Dani idu, postaje sve hladnije..
Ja sretno zaljubljena nakon sto godina.

I tak.

U skoli je dobro.. Zajebancija.. Ko nikad. Mda..

Skužajte sto nisam pisala dugo (kao, zeljno ste iscekivali post heh.. ).. Imam opravdani razlog- nije mi se dalo haha

Odoh sad jerbo me majka nesto treba.

Idem bit drustveno korisna!

Free your mind n' the rest will follow

dej ken nat tejk maj prajd!

U pozadini svira Roxette- The look,
da, da, zivot je lijep!

Posebno sam dobre volje. Viserazlozno. (mislim da sam upravo izmislila rijec)

Bit ce da imam viska energije. Da, bit ce to.
Maloprije sam dosla doma, bijah na kvartu sa svojima sto je cudno jer inace ne idemo van prek tjedna.. mislim, bar ja. Ma ni oni.

Prevarila sam se u jednoj stvari. Drago mi je zbog toga. Ljubav je u pitanju.

Nevjerojatno je kako me sitnice cine sretnom, dovoljna je i sama poruka na mobu da se osmjehnem, kamoli nesto vise. :)

Sretna sam sto me sitnice cine sretnom! Kada je tako ima puno razloga da budes sretan.

Cesce si u mogucnosti za tu srecu.

O da, zivot je lijep.

Ma zapravo je sve lijepo kada si sretan.

Sve je lijepo cak i onda kada nisi sretan, samo sto ti tada tvoj zamraceni um ne dopusta da dotaknes tu srecu.

Tu famoznu srecu..

Svakoga dana u svakom pogledu sve vise napredujem

Statisticki skup se moze odrediti na tri nacina:
*pojmovno
*prostorno
*vremenski

Znaci, pojmovno bi bilo; sat statistike.
prostorno bi bilo; 2. Ekonom. skola, 4.d
vremenski bi bilo; 17.10.2006.

Prvi sat. Frend i ja kasnimo, zadnji ulazimo u razred.
Na ulasku imamo kaj za vidjet: svi sjede na svojim mjestima, grafoskop, profa vec u razredu, obrisana ploca i na katedri kazic.

Mislim si, kaj ce nam za statistiku kazic, ali nema veze..
Dolazim do svoje klupe, skidam torbu, skidam jaknu a profa mi veli da sjednem.
Mislim si, daj polako zeno, tek sam dosla..

Svi briju svoje, profa nas stisava i daje upute, a decki cimaju: "Evo ih, stizu!"

Profa ko na iglama. Nemres vjerovat.

I evo njih napokon, ravnatelj (nas bivsi razrednik) i pedagogica ulaze u razred. Naime, bio je to ogledni sat.

Na profinom licu ukiseljeni smijesak.

Odlaze oni u zadnju klupu. Meni smijesno. Smijesna mi profa.
Ko neko uplaseno dijete pocinje sa satom..

Prica gluposti, svima dosadno, frendica i ja se trgamo.

Cita se nesto iz knjige. Jedino ona i ja neamo knjigu, naravno. Opet se trgamo.

Pocinje profa pisati po ploci naslov danasnje lekcije.

Pali grafoskop, pokazuje neke jebene sheme.

Ponavljamo. Nitko ziv ne dize ruku na postavljeno pitanje, profi iz ociju citam: "Jebem vam, jesmo se dogovorili da cete se javljat!!"

Ona proziva, a iz mojih razrednih kolega rijeci izlaze bas onako ko preko kurca. Nula bodova.

Odjednom kaze: "Dat cu vam par minuta da u parovima smislite neku anketu, vjerujem u vasu mastu. Za to vrijeme cu vam pustit muziku za ugodaj."

Iz kazica su se odmah prolomili zvonki zvuci Bacha il neke druge klasicne glazbe.

Ne moram ni reci da zena nikada nije pisala po ploci, cak ni naslov lekcije.
Nije nikada donijela grafoskop na sat (sumnjam da ce ikak)
Nije nikad donijela kazic i pustila mile zvuke klasike.
Ne moram ni reci da smo se polomili od smijeha kad smo culi kaj je pustila "za ugodaj".

Nevjerojatno.

Sve to samo zato kaj su dosli pegica i ravnatelj.

Koji je smisao onda? Zasto tako i inace ne radi nego samo onda kad joj njeni nadredeni dolaze "u provjeru"?!

Koja jadnica.

...u mojoj glavi nastaju slike, cudne ljigave gljive...

Ovaj blog.hr je tako jebeno spor.. Ubija me to.

Kazu da sam i ja spora. Uvijek napomenu: "Nemoj kasnit".
Ali najcesce zakasnim. Ne, nije da to zelim, jednostavno neznam procijeniti kolko mi vremena treba.
Uvijek se nade nekaj da me lagano sjebe..

Ili ne mogu nac nesto, ili sam nesto zaboravila napravit, ili se jednostavno prekasno pocnem spremat jer je na teveu bio film koji sam morala ostat gledat 10 min duze.

Istina je, satovi stvaraju nervozu. Ne mozete mi reci da nije tako. Kad je.

Da.



No, htjela sam rec nesto o petku 13om.

Ne razumijem u cemu je poanta.

To mi je kao neka bajka za djecu..
Ono; Once upon a time... i tak dalje..

Ako se nekome jednom davno dogodilo nesto lose jednog davnog petka, to jos 13og, ne znaci da sad cijela populacija ima peh ili je zbog toga osakacena u bilo kojem smislu.

No, ljudima se i dogodi(kaj je najbolje) neko sranje bas na p13i i onda od toga razviju cijelu teoriju kako je to zbog tog dana..
Pa mislim ljudi.. Neznam kaj bi rekla.

Jako me zivcira kada s nekim ne mogu normalno pricati upravo zato jer taj netko raspolaze argumentom snage, a ne snagom argumenta kako bi trebalo.

Ljudi su glupi. Ne svi. Neki.

Predrasude. Ne valjaju. Prouzrokuju previse svade i cine ljude zatucanima iliti zadrtima.

Mislim da je to u 21.st. nepojmljivo.



aj bok.

(smislit cu i ja neki normalan naslov)

Hodam tako prema doma i razmisljam..

Nije mi preostalo nista drugo kad je pored mene bio frend koji je bio tak jebacki
raspolozen da smo cijelo vrijeme sutili.

I da, razmisljam. O ljubavi, zaljubljenosti i tome opcenito.

Da li je stvarno moguce ponovo osjetit one famozne leptirice u trbuhu nakon prekinute ljubavi?
Nakon sto si bio siguran da je kraj?

Kad ponovo ugledas tu istu osobu za koju si bio uvjeren da je ostala daleko iza tebe, izgubila se u tvojoj proslosti?

Kazu da vrijeme cini svoje, no nekako mislim da bih ponovo osjetila sve ovo gore navedeno kad bi ga ponovo srela. I nije mi svejedno zbog toga. Ne zelim ga sresti.

Zanima me kako sada izgleda, da li se promijenio.. Ne, ne zelim ga sresti!
Cak niti misliti o njemu.

Hm. Postavljam si pitanje: "Zelim li u to uvjeriti sebe ili nekod drugog?"

Lazem li si? Ne. Ne zelim lagati. Ne sebi.

I ne o njemu. On se, kako sam rekla, izgubio u mojoj proslosti.
Vise ne zelim da se vrati. Zelim mu reci- "Dovidenja" i krenuti dalje.

To sam vec napravila i zbog toga sam ponosna na samu sebe.
I nadam se da se necu okrenuti i ponovo ga potraziti. Necu.



Ne ljudi, mislili ste da je ovo (jos) jedan tuzan i sumoran post.. Ali ne!

Sretna sam.. Kolko- tolko.

Ove je bio samo rezime jedne neuspjele ljubavi. Ovoga puta realno gledajuci.
Napokon samo mogla sagledati tu situaciju stojeci cvrsto na zemlji.

Bravo ja. Vidi se, odrastam.

Dobila sam zelju staviti jos neke slike s maturalca.. one malo normalnije. hehe.
Pa evo:

Kova na plazi Matala

cekamo ukrcaj na brod

ko zaspi, biva iskoristen!

akropola- Atena

Atena

orgy na jebenim avio-sjedalima

zaspala sam, i bijah iskoristena. sredstvo- kaladont


I tak pipl, ovo je samo mali dio slika koje sam odlucila stavit jerbo velka vecina nije za siru populaciju.. Ak me razmete..

Sad odoh. Gud Najt.

Against All Odds (Take A Look At Me Now)

How can I just let you walk away, just let you leave without a trace
When I stand here taking every breath with you, ooh
You're the only one who really knew me at all


How can you just walk away from me,
when all I can do is watch you leave
Cos we've shared the laughter and the pain and even shared the tears
You're the only one who really knew me at all

So take a look at me now, oh there's just an empty space
And there's nothing left here to remind me,
just the memory of your face
Ooh take a look at me now, well there's just an empty space
And you coming back to me is against all odds and that's what I've got to face

I wish I could just make you turn around,
turn around and see me cry
There's so much I need to say to you,
so many reasons why
You're the only one who really knew me at all

So take a look at me now, well there's just an empty space
And there's nothing left here to remind me, just the memory of your face
Now take a look at me now, cos there's just an empty space

But to wait for you, is all I can do and that's what I've got to face
Take a good look at me now, cos I'll still be standing here
And you coming back to me is against all odds
It's the chance I've gotta take

Take a look at me now



samo bi htjela zamolit osobu koja komentira pod nickom hooliganss il kak vec da se predstavi jer on/a mene ocito zna dok sam ja u tom slucaju malko zbunjena. u suprotnom cu popizdit i zabranit komentiranje anonimcima! (wow, kak sam opasna)

Ovu pjesmu gore pjeva Phil Collins. Divna je.

Podsjeca me na nesto, ali nikako da skuzim na kaj.. I nekako mi se svaki put place dok je slusam.. Volim je..

Zapravo, mozda i znam na kaj me podsjeca, pisala sam jednom prilikom o tome, nikom nije bilo jasno o cemu se radi tako da nije ni bitno.

Lijep je osjecaj kada te pjesma podsjeca na nekoga, neki dogadaj, na neko mjesto i sl..
Lijepo je to.

Znate kaj cesto radim?

Kada se nekoga zazelim ili se jednostavno zelim prisjetiti nekod dragog mi dogadaja pustim pjesmu koja me na to podsjeca..
No, ponekad znam pustiti neku pjesmu da ma rastuzi.. Kao npr. ovu gore..

Cudno?

Mozda nekome, meni ne.

Zelimo li ponekad namjerno biti tuzni?

Neznam, no sama sebi sam primjer..

Kada zelimo namjerno biti tuzni, uglavnom nam uspije,
no kada zelimo namjerno biti sretni uglavnom nam ne uspije.

Jeste li kad to primjetili?

oh, happy day..

Ljudi moji, Ivana je naucila stavit sliku.. ho-ho-ho!
Sad sam faca!

Kul. Fensi. Shmensi. Shik. Bas da.

Blesava sam.

Ove curke koje vam nazdravljaju sa slike smo ja i moja Helena. Na maturalcu. A ovo cudo koje radi grimasu,
sam naravno ja.



I tako, morala sam stavit novi post i javit radosnu vijest.
Imam jos jednu: u sub. valda idem u Graz u šoping. ho-ho-ho!

Ajm sou fakin' hepi.

I moram dermatologu. psmtr.
Al stas..

I da, razmisljala sam malo danas (?!) i shvatila da se ne isplati sekirati oko nekih stvari.
No, to je kod mene tako, uvijek se sekiram oko neceg na sto ne mogu utjecati.
I bas me to onda sekira, to sto to ne mogu promijeniti.

Anyways.. Idem.

P.S.- oprostite na ovom priglupom postu.